BILA MI JE NAJBOLJA PRIJATELJICA, ZAVOLIO SAM JE, ZAVOLJELA JE ONA MENE. MJESECIMA SAM...

Bila mi je najbolja prijateljica, zavolio sam je, zavoljela je ona mene. Mjesecima sam razmišljao samo o njoj, pokušavao nešto s drugima da je izbacim iz glave i kada bih toliko blizu da započnem nešto s drugom povukao sam se, nisam mogao.
 Iz prijašnjih veza sam izašao slomljen, polomljena roba, tada smo pričali o nama, vratila mi je vjeru u ljubav, vjerovao sam joj. Onda se dogodilo da sam morao ići na posao, mjesec dana 1000 km daleko. Problemi sa mutnim ljudima u koje me je šef uvalio, stres..
Iskalio sam se na njoj, povrijedio je. Dao otkaz sa posla na kojem sam zarađivao dobre novce da budem s njom, jer znam gdje pripadam..
Jučer me je zbog svih tih sr*nja, gdje sam izgubio glavu, ostavila, a danas jedva dišem i ne znam kako dalje bez nje… Samo sam njoj vjerovao, a danas ona meni ne vjeruje, s nama je gotovo i ne znam kako da se izvučem iz tog stanja. Jednostavno ne mogu.